ћирилица
   
   

 

BEZ ŽENE I LJUBAVI NJENE NEMA NI LJEPOTE
OVOZEMALJSKOG ŽIVOTA


Ne pripadam onima koji misle, a čak i glasno govore da je žena predodređena za neke drugorazredne poslove u ljudskom rodu, da ju je Bog napravio da rađa, da je manje sposobna od muškarca i da joj se ne mogu povjeriti mnoge stvari i poslovi u ljudskoj djelatnosti. Naprotiv, istražujući ženske duše i pišući o ženama – vrijednim domaćicama, mudrim, skoro stogodišnjim, seljankama, ljekarkama, doktorima nauka, državnicama, nastavnicama, profesorima, humanitarkama, ženama što su rame uz rame sa muškarcem –junačinama bitisale tamo gdje se na frontovima ljudska sloboda i ljudski život branio, direktorima, vrijednim radnicama i zavodnicama, došao sam do zaključka – da duša žene nije istražena i zato se odlučih, da napravim zbir priča o fenomenu žena, pod naslovom „Ženske duše“.

 


I na političkim zborovima, 1975. godine u Štrpcima, žene su bile u prvim redovima.


Ženama su svojstvena neka saznanja i prednosti za koje su muškarci ostali uskraćeni. Uzmimo, samo, onu narodnu ali istinitu „Žena na sebi drži tri ćoška kuće, a muža samo jedan“. Postavlja se pitanje: šta bi bilo kad bi bilo obrnuto? Da li bi tada djeca na vrijeme imala sve dnevne obroke u ishrani,ne samo djeca nego i svi odrasli članovi porodice, da li bi djeca bila uredna u čistom ruhu, da li bi stan i kuća bili uredni i prepuni cvijeća, da li bi se roditelji, kumovi i prijatelji dočekivali punom trpezom, jednostavno – da muškarac u kući radi sve poslove što ih radi žena, koja, svakodnevno, sa mužem odlazi na posao u ustanovu ili neko proizvodno preduzeće, da na gradilištu upravlja teškim mašinama, vozi gradski tramvaj ili tutnja u daljine kao vozovođa?

U posjeti crkvama, 1998, u njegovanju duhovne kulture, žene prednjače u odnosu na muški rod.


Da odmah proznamo: ne bi! Jer, mi,  muškarci, nismo toliko vrijedni i okretni kao žene i teže se snalazimo u vremenu i prostoru, posebno kućnim poslovima, koje ponekad radimo, kada je žena bolna.
Žena upornim radom u nauci, ali u isto vrijeme ne zapostavljajući poslove u kući i porodici, osvaja titulu doktora nauka, uspješno vodi domaćinstvo, rađa i odgaja djecu, ali obavlja i dužnosti direktora preduzeća, škole ili dekana fakulteta ili rektora univerziteta. Zavirite u dnevnike u školama i indekse na fakultetima: da li je više odlikaša žena ili muškaraca? Žena, priznajmo to za sva vremena!
A kod nas, muškaraca, kada se odabere doktorska teza i počne priprema naukovanja, tad muž malo šta radi u porodici. Isti slučaj je i sa njegovim izborom za direktora preduzeća. škole. na dužnost dekana fakulteta ili rektora univerziteta. Budući da tada, skoro, ništa ili vrlo malo radi u porodici, više banči po banketima i uz to ga vozi lićni vozač, a za mandata, posebno kad udupla, stigne da svojoj ženi, za svoj ćeif pronađe i zamjenicu.
Kada smo već kod ljubavi i nježnosti u porodici: šta li to djeca najprije izgovore: mam ili tata? Pogledajte dječije iskrene zagrljaje u naručju majke ili  oca i zaključite sami: koga je priroda nagradila a koga je za nježnost osakatila?
Čitajući „Ženske duše“, poštovani čitaoče, vi se možete složitiili ne složiti sa mojim zaključivanjem. Ili jedno, ili drugo, iz vaše duše? Zašto da ne? Pa zar različitosti ne čine ljepotu življenja u ljudskom rodu?
Kada je već tako, zašto ne reći, da žena kada voli muškarca, voli ga do neba, a kada ga mrzi, mrzi ga do otrova, koji mu putem čaja ili rujna vina smješta u želudac, na duge staze s ciljem uništenja.

 

SPKD „Prosvjeta“ Prnjavor, od 2002. godine, od kada je umjetnički rukovodilac ovog društva Branko Milišić, razvilo je saradnju sa KUD iz 20 gradova Republike Srpske, BiH, Makedonije, Crne Gore i zemlja Evrope. Ovo je fotos sa nastupa na Godišnjem koncertu održanom u Prnjavoru 2010. godine.


Zbog žena – izrazitih ljepotica i zavodnica, počinjali su ratovi i to od pojave organizovanih zajednica do modernih danjašnjih vremena. Često su ženske duše prije prekidale ratove od muškaraca vojskovođa. Tu moć samo je ženama dao dragi Bog, kao što im je već dao moć da se raduju rađanju djece. Možda su tu baš ovo dvoje u uzročno-posljedičnoj vezi, jer majčina djeca stradaju u ratu i većina majki zbog toga cijeloga života nosi crne marame.


Ljepuškaste sestre blizankinje, vrijedne članice folklornog ansambla SPKD „Prosvjeta“ Prnjavor, studentkinje Tanja i Sanja Moravac, u narodnoj nošnji prnjavorskog područja.

Ostanimo zato vječno u području ljubavi, jer ljubav smiruje dušu ljepotom  ženske duše, a ko ljubav vodi nema kad da mrzi, jer ljubav u totalitetu angažuje dušu u mirisu ženskog tijela, a taj čudnovati čarobni miris svako žensko tijelo ima različit, pa je u tome suština ljepote i čari žene.
O ženskim dušama, ljepoti tijela i nježnosti ženskih srca, pjesnici su ljudskom rodu podarili svoje poetsko stvaralaštvo. Nakon što vam sada u um dođu velikani – pisci pjesama o ženama, molim da, zajednički, analiziramo jednu od mojih pjesama, koju sam u ime svih muških duša, posvetio ženama:

MOLBA BEZ MOLBE

Ako bih neku ženu
iz mojih zagrljaja
molio da ćuti,
to tebe ne bih molio.
Ne bih te molio,
jer si ti jedina pozvana
da pričaš o iskrenoj ljubavi.
o ljubavi u kojoj su
moje i tvoje usne
popločale svaki dio
moga i tvoga tijela.
Za takvu ljubav jedino molim
mjesec sa morskog žala,
čemprese sa morskih obala,
molim da ćute,
jer hoću da slušam tvoj glas.

 

To je ono što jeste, a još mnogo toga jeste u našim muškim dušama tajnovito, kada je riječ o ženama. Zar niste bili u prilici da tražite oprođtaj za grijeh učinjen prema ženskoj duši. Jeste, priznajte, jer muškarci su veći grešnici od žena!
Bez žene i ljubavi njene, nema ni ljepote ovoemaljskog življenja. Toj ljepoti ljubavi i ženi, na kraju, darujem i ovaj moj početak jedne pjesme:

Nema ništa opojnije
od mirisa plasta sijena,
ženskog tijela,
kome čari daje
svjetlost mjesečine.

Predgovarati o ženama i književnom projektu „Ženske duše“ a ne naglasiti da je žena posebna magija, poseban eliksir, jer te polako opija, baš kao vino, bilo bi manjkavo kazivanje o ženi. Žena je jednostavno žena i ostaje nedorečena. Žena se čuva poljupcima, a vino u buteljama pod gljivinim čepovima. Poljubac ne dozvoljava ženi da uteče, jer se žena uvijek vraća nježnim zagrljajima i poljupcima, a gljivin čep ne da vinu da se kvari.

Prnjavor,
juna 2000. godine
                                                                                                                                              autor
                                                                                                                                    Nedeljko Sančanin