ћирилица

   
   

 

Bilješka o piscu


NOVINARSKA I KNJIŽEVNA STAZA NEDELJKA M. SANČANINA
DIPL. POLITOLOGA

 

Postao je svojevrstan zaštitni znak Prnjavora, ali i predan literarni stvaralac. Za rezultate postignute u novinarstvu i književnosti dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Između ostalih, nagrađen je književnom nagradom SKK „Talasi“ Prnjavor „ZLATNO PERO TALASA“. Skupština opštine Prnjavor, 2008. godine dodijelila mu je priznanje za postignute rezultate u oblasti kulture i informisanja. Predsjednik  je Udruženja pisaca Srbije – Centar za Republiku Srpsku Prnjavor.

 


Nedeljko M Sancanin

Nedeljko M. Sančanin, književnik, (2009. godine.)

Nedeljko (Milovana) Sančanin je rođen 1936. godine u Grabik Ilovi, a životni i radni vijek vezan mu je za Prnjavor, iz kojeg je preko 50 godina novinar, ovjekovječivši prostore i zbivanja u svom zavičaju u 23 dnevna, sedmodnevna i mjesečna lista u BiH i SFR Jugoslaviji, kao i u programima radio i televizijskih stanica. Nakon što je stekao stručno zvanje diplomirani politolog na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, vratio se u svoj zavičaj gdje je stručno znanje upotrijebio na osnivanju Radio Prnjavora, čiji je prvi glavni i odgovorni urednik i direktor punih osam godina. Osnivač je ilustrovanih novina revijalnog formata i sadržaja „Naš zavičaj“, čiji je glavni i odgovorni urednik postao 1970. godine. Pomogao je stručno profilisanje lista „Borac“- Prve prnjavorske pješadijske lake brigade 1994. godine, đačkih novina osnovnih škola i raznih publikacija koje su izlazile na području opštine Prnjavor i šire.
Uz novinarstvo, bavi se publicistikom i književnošću. U području poezije, sa po više pjesama, do sada je koautor 12 zajedničkih zbirki poezije:
„Vatre u ravnici“ – Književna zajednica Srbije (1980), „Talasi Kestengrada“ –Književna zajednica „Vaso Pelagić“ Banjaluka (1999), „Ljubavna poezija pjesnika Republike Srpske“- Savez književnika Jugoslavije (2000), Panorama savremenih srpskih pjesnika „Oni su obilježili ovo vreme“ Şavez književnika Srbije i Crne Gore Podružnica za Republiku Srpsku (2002), „Talasi Kestengrada 2“ – Srpski književni klub „Talasi“ Prnjavor i književna zajednica „Vaso Pelagić“ Banja luka (2003), „Ćud ženska...“ –Književna zajednica „Vaso Pelagić“ Banja Luka (2003), „Svome rodu od Kosova do danas“ – Srpski književni klub „Talasi“ Prnjavor, a izdanja iz 2003, 2004, 2005, 2007, 2009, 2009 i 2010. godine, šesnaesti savezni i treći međunarodni susreti pjesnika „Garavi sokak“ Inđija, 2005. i 2006. godine, a izdavač Književni klub „Miroslav – Mika Antić“ Inđija i „Susretanja“ u izdanju Srpskog prosvjetnog i kulturno-umjetničkog društva „Prosvjeta“ Srbac (2007. i 2008. godine), i „Ukrinski virozbori“, SKK „Vihor“, Derventa, 2009. godine. Pjesme su mu prevedene na italijanski i njemački jezik.
U proznom stvaralaštvu, većinu svojih književnih dijela, izuzetnim perom ljubavi posvetio je svom zavičaju Prnjavoru i njegovim plemenitim ljudima i još plemenitijim ženskim bićima. U izdanju Književne zajednice „Vaso Pelagić“ iz Banjaluke, do sada je štampao samostalne knjige priča i reportaža, koje su od čitalaca i književnih kritičara dobile visoku ocjenu. „Krovovi ljubavi“ (1999), „Ženske duše“ (2000), „Perom ljubavi“ (2002 – dva izdanja), „Zavičaju s ljubavlju“ (2004), „Dvije otadžbine u srcu“ (2005), „Vaskrsavanje Stuplja“ (2005) u izdanju i visokoj kolor štampi „Grafomarka“ Laktaši u dva izdanja „Ljudi u vremenu“ (2006), „Grafomark“ Laktaši.
Nakon što je 2006. godine obilježio 50 godina novinarskog i književnog rada, ponovo se latio pera, da bi čitalačkoj publici darivao svoju osmu i devetu knjigu u naslovu „Neispričane priče“ (2007) u izdanju „Grafomarka“ Laktaši i „Hranioci ratnika“ (2008).
Osnivač  je i prvi predsjednik, u dva mandata, Srpskog književnog kluba „Talsi“ Prnjavor za područje Republike Srpske i šire.U njegovom predsjednikovanju i rukovođenju ovom književnom asocijacijom „Talasi“ su izdali dvije zajedničke zbirke pjesama sa po 31 i 50 suautora – koliko je pisaca u ovom klubu. Njih 50 pisaca, dok je Sančanin predsjednikovao „Talasima“, izdali su 32 samostalne knjige poezije i proze, kojima su obogatili književnu baštinu ne samo opštine Prnjavor , nego i Republike Srpske i BiH. Idejni je tvorac književne manifestacije „Svom rodu od Kosova do danas“, koju SKK „Talasi“ knjigom „Vidovdanski susreti pjesnika“ tradicionalno uoči Vidovdana održava kod spomen- crkve na Vučijaku u Kremni.
Za književno djelo i postignute rezultate u osnivanju i presednikovanju osam godina u srpskom književnom klubu „Talasi“ Prnjavor, nagrađen je književnom nagradom „Zlatno pero Talasa“, 2007. godine. Sem u književnosti, zlatnim perom potvrdio se i na filmu. U 2007. godini javnosti se predstavio svojim prvencem „Naše godine“, dokumentarnim filmom o 50 godina starih zanata i nove firme „Ramić“ Prnjavor – Banja Luka. Objektivnošču svog književnog pera piše recenziju i književnu kritiku za poetska i prozna književna djela, od kojih su neke našle mjesta u ovoj autorovoj desetoj knjizi.
Grad Prnjavor (mjesna uprava) dodijelio mu je 2007. godine „ZAHVALNICU“ za svestranu aktivnost u desetogodišnjem sadržajnom obogaćivanju i u knjigama ovjekovječenoj pobratimskoj saradnji Prnjavora i Budisave, i objavljenim knjigama o prnjavorskoj opštini.
Skupština opštine Prnjavor povodom  24. marta – Dana opštine Prnjavor, 2008. godine, dodijelila je priznanje Nedeljku SANČANINU, književniku, za postignute  rezultate iz oblasti kulture i informisanja. Predsjednik je Udruženja pisaca Srbije – Centar za Republiku Srpsku, Prnjavor.
Književni klub „Miroslav – Mika Antić“ iz Inđije, dodjeljuje mu POVELJU za svesrdnu podršku i učešća na Međunarodnim susretima pisaca „GARAVI SOKAK“. Povelju je dobio i od Srpskog književnog kluba „VIHOR“ iz Dervente za učešće i na „ILINDANSKIM SUSRETIMA“ pisaca na obali rijeke UKRINE  i pjesme o vodi. ZLATNU PLAKETU, svome dugogodišnjem aktivnom članu i predsjedniku Društva NEDELJKU SANČANINU, dodjelilo je Radničko kulturno-umjetničko društvo „Novak Pivašević“ Prnjavor.
Za izuzetnu aktivnost na propagandi i afirmaciji ukrajinske kulture, duhovnosti, običaja i jezika u području žurnalizma, Ukrajinska crkva Prnjavor dala mu je više pismenih zahvalnica i nagradila GRAMATOM.
Za svesrdnu pomoć u afirmaciji sveukupne kulture Čeha i Slovaka, KPD „ČEŠKA BESEDA“ Maćino Brdo – Prnjavor dodjelila mu je „Plaketu“.
Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“ – Odbor za Republiku Srpsku, povodom obilježavanja 100-godišnjice osnivanja „Prosvjete“, dodjelilo mu je PLAKETU SRPSKE PROSVETE.
Za sveukupni novinarski rad i rezultate koje je postigao u rukovodstvima društveno-političkih organizacija, a posebno izuzetno novinarsku angažovanost u izvještavanju više novina, radio i televizijskih stanica i novinskih agencija, o katastrofalnom zemljotresu koji je pogodio 1969. godine Banja Luku i Bosansku krajinu, predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Josip Broz Tito, odlikovao je Nedeljka M. SANČANINA Medaljom rada.

 

Svečanost obilježavanja 50 godina braka supružnika Nedeljka i Vidosave Sančanin, 2010. godine.
Do Nedeljka prijatelji - bračni par Drago i Rusmila Matl, a do Vidosave kuma Slobodanka - Nana Đorđević i Vida (Velje) Vidić, rođaka (u testoranu "Leut" Prnjavor).

 

Nad rukopisom „U službi istini i čovjeku“,
Nedeljka M. Sančanina

TRAG O ONIMA KOJI OSTAVIŠE TRAG


Nedeljko M. Sančanin, novinar, publicista, pjesnik, svestrani pregalac, duboki poštovalac ljudi i zaljubljenik u istinu, novom,  desetom (jubilarnom) knjigom „U službi istini i čovjeku“ ostavlja duboko utisnut trag o jednom vremenu. On dobro zna da su otišli svi koji su došli na ovaj svijet, ali su samo plemeniti i mudri ostavili trag. Sančanin ostavlja pisani trag znanim i neznanim pokoljenjima. Taj trag je otisak njegove ljubavi, njegovog uma i ruku, pera i fotoaparata; trag, koji on pretvara u prenosivu uspomenu, ili kako on to voli reći u „hodajući spomenik“. Trag o onima koji su ostavili trag – o onima koji su svojim djelom zaslužili da budu ovjekovječeni autorovim perom i/ili fotoaparatom. Trag dragocjenih reportaža – beletrizovanih dokumenata o jednoj opštini i jednom gradu, o znamenitim ljudima te opštine, porodicama i domaćinstvima, imanjima i farmama, crkvama i manastirima, uspješnim firmama i farmama, zapaženim političarima, o raznim stvaraocima...Trag u knjigama, monografijama, u recenzijama, na fotografijama...Kraće rečeno – trag o mnogim mjestima gdje se zadesio, o raznim ljudima koje je sretao, o događajima koji su bili, na ovaj ili onaj način, zanimljivi. Pisani trag – to dragocjeno svjedočanstvo o jednom vremenu i ljudima i ne baš kratkom periodu od preko pola vijeka. Zbog toga je ova knjiga, koliko slika jednog prostora i jednog vremena, totalno autentična panorama mnogonacionalne sredine – slika opštine koja istrajava u toj svojoj specifičnosti – slika Prnjavora kao kulturnog, ekonomskog i političkog centra ovog dijela Republike Srpske.
Autor dobro zna da ćemo jednog dan svi biti uspomena onih koji pamte. A knjige najbolje pamte. Pisana riječ poslednja umire. Ona je jedini naš predak koji nastavlja da živi i poslije nas i naših potomaka. Dobro je poznato da u odnosu na izgovorenu, napisana riječ ima neograničeno trajanje. Tako pisci postaju uspomena napisanog. Pisana riječ se, u konkretnom slučaju, ovaplotila, potvrđujući svoju neuništivost i pokazujući moralnu snagu autora koji je vjerovao (i sada vjeruje) u bolji i ljepši svijet, ona se uzdigla iznad pojedinca, vinula iznad vremena. U prolaznosti i nestajanju, uvijek nešto ostane, ostanu hronike i monografije, crkve i manastiri, groblja i spomenici, ostaju knjige, ti transparentni pečati postojanja, prolaznosti i nestajanja...
Ponuđenim rukopisom, autor (bukvalno) nudi tri knjige u jednoj. U prvom dijelu, on je svjedok sa lica mjesta, novinar na zadatku, pisac zanimljivih reportaža, u drugom – književni kritičar i pjesnik, ocjenjivač i potpisnik prvih propusnica za ulazak u zagonetne i izazovne odaje književnosti, dok u trećem, naslovljenom „Književnost i novinska fotografija“, ugao posmatranja se mijenja za 180 stepeni. Sada je on pod kritičarskom lupom kolega novinara, pisaca i književnih ocjenjivača. Dakle, drugi pišu o novinaru, piscu, stvaraocu, hronografu, monografu, fotografu N. Sančaninu i onome što je godinam pisao i zapečatio koricama svojih knjiga. Istine radi, u tom trećem dijelu su i autorove uvodne riječi, sažeti predgovori, ključevi koji oključavaju stranice koje slijede, tonovi koji svakoj njegovoj knjizi daju intonaciju, (kao što čini dirigent koji priprema hor prije nego što uzme dirigentsku palicu u ruke).
U prvom dijelu knjige „Vrijednosti za nauk drugima“, autor otkriva svoju namjeru: „U ovom dijelu knjige, moja je želja da saberem plemenito-svijetla ljudska djela, da sa stranice knjige budu nauk drugima, da i oni svojim dobrim djelima postanu pozitivan primjer.  Tako smo dobili priče i reportaže o uspješnim firmama i njihovim menadžerima, zaljubljenicima u zavičaj,festivalima na kojima se pokazuje ljepota kulturne i etnografske različitosti, poznatim ljekarima, zanimljivim graditeljima (atraktivni bolid „formula 1“), o posebno tužnim rastancima od novinarke i spikerke, te jedne pjesnikinje, o dobrovoljnim radnim akcijama, asfaltiranju seoskih puteva, vrhunskim sportistima, maratoncima i olimpijcima, o mnogim drugim vrijednim ljudima prnjavorskog podneblja, zapaženim privrednicima, graditeljima objekata duhovne kulture (crkava i škola), rekorderima u proizvodnji hrane... Jednom rečenicom – ovaj dio popunile su zanimljive životne priče ljudi koji su postigli zapažene rezultate, stekli ugled i dali pečat razvoju svog kraja, bez obzira da li su to privrednici, sportisti, političari, književnici, novinari, prosvetari, sveštenici, zanatlije, obični građani...
Druga cjelina, naslovljena „Vidoviti pjesnici i mudri monografi“, u prvi plan stavlja svestranog stvaraoca koji je mnogo obećavao, ali ga misteriozna smrt zaustavila, potom slijede pjesnikinje ljubavi, one koje tek počinju, i one iskusnije, koje imaju po nekoliko štampanih zbirki , zatim su dati prikazi i/li recenzije o sastavljačima i priređivačima posebnih knjiga, kao što su knjige legendi jednog kraja, o književnicima drugih nacionalnosti i njihovim knjigama, o zavičajnim i porodičnim monogrfijama i njihovim autorima, o opštinskim hronologijama i školskim monografijama i njihovim priređivačima, itd.
Pišući o drugima, Sančanin piše o sebi, ali i o Prnjavoru, tako da je ova knjiga, između ostalog, i neka vrsta fotomonografije Prnjavora, ali i Neđe Sančanina. Dovoljno je pogledati samo fotografije starog Prnjavora i pročitati tekstove u kojima se spominje ovaj grad, te ko je njihov potpisnik. Izdvojeno, zar to ne bi mogla biti nova knjiga, nova hronika, nova monografija? Posmatarno strogo po cjelinama, tačno je da su u ovom rukopisu tri knjige u jednoj, ali u podtekstu je i ta – četvrta. A dubljom analizom, možda bi ih bilo još.
Ono što niko nije napravio za Prnjavor, učinio je Nedeljko Sančnin. I zato su djelimično u pravu oni koji ga nazivaju novinarskom legendom. Djelimično, jer on nije samo novinarska, već i prnjavorska legenda. Više od pet decenija pisati i govoriti o svom gradu je koliko nevjerovatno, toliko dragocjeno i neponovljivo, tim prije što se i u ovom rukopisu izdvajaju dvije značajne autorove osobine. Jedna je ljubav prema poslu koji obavlja, naravno, uključujući ljubav prema ljudima, a druga je ukoričeni trag koji ostavlja iza sebe. Ne samo u ovoj knjizi, već u svemu što je napisao uočljivo je prožimanje novinarsko-fotografskog i literarnog srcem olovke i okom fotoaparata zabilježenog. ovako sabrani tekstovi u ovako komponovanoj knjizi nisu samo zanimljive priče o zanimljivim ljudima, već su oni (tekstovi) svjedok i pratilac preobražaja mnogih pojedinaca, jednog grada, jedne sredine, jedne opštine.
Autorov cilj je postignut – da se na specifičan, žurnalistički način oduži onima koji su uložili mnogo znanja, truda i ljubavi da prnjavorska opština bude ono što danas jeste. Jer, ova knjiga je priča o onima o kojima njihova djela kazuju, o onima o kojima drugi u pozitivnom kontekstu pričaju. Ona se obraća čovjeku, jer govori o ljudima, o  njihovim svijetlim tragovima. Stoga ima, pored dokumentarne, i emotivnu, sociološki, psihološku i emotivnu stranu. Povezuje narode i stvaraoce, potvrđuje i učvršćuje paralelne i specijalne veze, produbljuje i širi horizonte, te sijaset drugih pozitivnih vrijednosti  ljudskog bitisanja. Ona prati mnogobrojna značajna dešavanja- književne susrete, političke događaje, kulturne manifestacije, koje prevazilaze lokalne okvire (Vučijak), privredne uspjehe, nove knjige, razne stvaraoce, sveštenike, graditelje, udarnike...Tako pokazuje kako se spajaju vremena i prostori, prožimaju sistemi i ideologije, dopunjavaju iskustvo i mladost, staro i mlado, oni koji dolaze i oni koji odlaze, živi – i oni kojij su postali nečija uspomena. Ova knjiga je istovremeno i savremena i svevremena, nenametljiv podsjetnik na istorijska kretanja, svjedok sadašnjosti,ali i potvrda o ljepoti i težini novinarskog poziva. Moderno dizajnirana, uvjerljiva, lako čitljiva, a posebnost  je u mnogobrojnim fotografijama koje, na svoj način razbijaju monotoniju. To su samo neki očigledni kvaliteti, a ima ih još mnogo.
Pisac i publicista, pjesnik i novinar, N. Sančanin, bio je  (i ostao) odan i predan profesiji, a kao životni moto bila mu je  (i ostala) istina i ljubav – istina o ljudima i ljubav prema čovjeku. On umije da sluša sagovornike, zna da sa njima ljuduje, ali da zabilježi ono najbitnije. „Ja uvijek pišem o konkretnom ljudskom biću, a ne o izmišljenim likovima utkanim u priču...“ reći će u predgovoru jedne knjige. Prirastao je dušom za ljude svog kraja, dijelio s njima sudbinu, poštovao ih i volio. i dobio je što je zaslužio  - da bude poštovan i voljen, da ga proglase legendom novinarstva, da postane zaštitnim znakom Prnjavora.
Ako ne možete lako i brzo da sagledate vrijednost onog što je u ovoj knjizi (i ostalim njegovim knjigama), upitajte se šta bi bilo da sve ovo njie zabilježeno. Odgovor je lak – mnogo šta bi progutalo vrijeme i potonulo bi u rijeku zaborava. Ovako, mnogi su ostali da žive, da svjedoče o jednom periodu istorije Prnjavora. Čijom zaslugom? Ovo pitanje je, zaista suvišno. Ali jedno drugo nije. Sančanin je, darujući drugima sve ono što je napisao, zadužio Prnjavor, a da li mu se Prnjavor na odgovarajući način odužio? Pitanje – za razmišljanje.
Ali, nema razmišljanja ni dvoumljenja kada je u pitanju ocjena ovog djela i preporuka izdavačima da ga što prije proslijede na štampanje na radost  autorovu, svih onih koji su zastupljeni u knjizi, opštine i grada Prnjavora, kao i svih ljubitelja ove vrste literature.

Banjaluka, Mitrovdan, 2010.                                                                                                   Živko Vujić

OTKINUTI OD ZABORAVA


Već nakon prvog prelistavanja rukopisa „ U službi istini i čovjeku“, istaći ću samo, pjesnika i publiciste, Nedeljka Sančanina, udarila mi je jedna jedina misao u glavu: Onaj ko ima zavičaj, on ima cijeli svijet“. Ima, upravo, ono što tek istinski stvaralac  može i ima pravo da ima. Ustvari, zavičaj ima svaki čovjek, svi mi, i on je taj koji nas, na svim životnim putevima, ali i bespućima, na svim razmeđima i raskršćima, od trenutka rođenja, pa, sve dok nam oči ne zgasnu i dok se, u onom neizvjesnom, sudbonosnom trenutku ne sklope –prati. Ili, možda, bolje rečeno, mi od zavičaja nikada, zapravo i ne odlazimo, jer mu se neprestano, uvijek sa istim žarom, ako ne baš nikako drugačije, a ono u mislima, srcem vraćamo. I on je taj koji nas tješi, zadaja nadom i govori, daje do znanja da nismo sami, da pripadamo nekome i da smo nečiji srodnici. Da, ali, imati svijet?, e, to je ono gdje se i u čemu se korjeni pitanje, odnosno vječiti problem čovjeka i svijeta; čovjeka i čovjekovog svijeta života, i upitnosti njegove egzistencije, i čovjekov način (sa)obraćanja s drugim. Jer, čovjek može da bude samotan, ali, uprkos, i tada, nikada doslovno nije sam, a da li je to udes ili, pak, sreća, ili, pak, privilegija čovjekova – za sada neka ostane otvoreno pitanje.
Dakle, čovjek bivstvuje - u –svijetu. On pretpostavlja mogućnost što uključuje i aspekt ugroženosti. Stoga on i  jeste, rečeno jezikom egzistencijalista, stranac u svijetu: on je putnik: osuđen na težinu odgovornosti. Ukratko, sartrovski: čovjek je bačen u svijet. Otuda, iz te (od)bačenosti i : očaj, tjeskoba, briga, strah, mučnina, apsurd, ništa! To je ono što svi mi, bez izuzetka, osjećamo, itekako preživljavamo. Rekoh, svi mi. Ali, stvaralac se stvaranjem, svojom kreativnošću bori. Ostvarenim svjedoči. Potvrđuje, i to ne samo samog sebe – već i sve one druge koji su uplovili u sferu njegove zaokupljenosti.
Ali, čime i kako to stvara Nedeljko Sančanin? Apostrofiram ponovo, u ovom slučaju, on je pjesnik i publicist. Riječ i fotografija, ono što je čujno i ono što je vidljivo jeste alat, njegovo polazno, dakako i najmoćnije oružje. Iz te simbioze nastao, sazdan je ovaj autor; sibmioze koju, ne baš tako rijko, tako olako i, stiče se utisak, spontano umije da nadmaši, čak, u određenim trenutcima i da nadraste samoga sebe, i da se tako i takav pojavi, zabjelasa, bljesne među nama, i da nas zadivi. Zanese, ponese nekud i da nas očara: Stoga, postoje dvije potke na kojima počiva Nedeljkov angažman, pa, prema tome, i dva načina na koji on razrješava, usmjerava i sprovodi u realizaciju svoju ideju: riječju (poezijom) i fotografijom.
Poezija se, što je već dobro znano, zasniva na osjećanju, fantaziji, mašti. I ona je neupitno subjektivna, ono (nešto) što je izlišno lično. A, opet, publistika, obuhvatnije kazano, žurnalistika preferira informaciju, ono što, uistinu, jeste i mora da bude objektivno.Istina, ali ovaj autor i to boji, i tome daje ton svojom emocijom, produhovljuje dušom i to, kao rijetko ko, umije da utoči, prelije u svoje subjektivno i da mu podari jednu nesvakidašnju, čudesnu draž i dimenziju. Ukratku, Nedeljko, bez iole sumnje, zna da misli, ali, ujedno,uporedo s tim i da osjeća.Zapravo, i sebe i druge da doživi i da proosjeća. I to je ono što se imenuje kao psihologija. Moć prosvjetljenja, spoznaja svoje, spoznaja nečije druge (tuđe), ali, ipak, pažljivo birane duše. I zato mu polazi za rukom da nas gane, na neki svoj smosvojan, samonikao način – nekako, čini se, i nehotično - raznježi.
Eto, i to mi se desilo nakon prvog prelistavanja ovog rukopisa. Ostajao sam bez daha kada bi pred mojim zatečenim pogledom iskrsavali toliko mi dragi poznati, ali, isto toliko i nepoznati likovi onih kojih više nema, onih koji više nisu na ovome svijetu. I, isto tako, i oni izuzetni pojedinci koje gotovo svakodnevno srećem i koji svojim časnim životima zaslužuju to da budu pomenuti, prilježno zabilježeni i da ne padnu, odu u zaborav.
Likovi, događaji, vremena – jedan vremeplov – je tu, ovdje među oduhovljenim koricama ove knjige; jedna beskrajan priča koju je teško pratiti i odrediti joj pouzdan početak ili kraj. Ili, možda, ona to i nema? Izgledada, naprosto, postoji priča koja se priča, protkiva, proteže i koja će se odsad pa sve dotle dok se uopšte priča, i dok se ima o čemu pričati. Dok priča i sami ljudi, dok život ima smisla. Eto, dotle. I, to je istina, i to je u službi čovjeka.
A stiče se utisak da je autor imao namjeru da nam nekako iz svog zagonetnog okrajka da znak, da nam nogovjesti kako je doveo do savršenstva, i kako je zaokružio svoj svekoliki kreativni opus. I kao da je izustio svoju poslednju riječ ili pogledao kroz oko fotoaparata. Ali, to je onošto se veoma vraški podastire i što nas opsjenjuje, zavodi. Jer, postoje ljudi koji ne stare. Ne prolaze. Ne venu. Postoje ljudi koji tek u vremenu i s vremenom zore. Dozrijevaju. Postoje vječiti mladići riječi. Postoje pjesnici. A jedan od njih i među nama je i naš Nedeljko Sančanin.

U Donjim Vijačanima,
25.10.2010. godine

    mr Duško Popović
                                                                                                                        profesor i književnik

 

PRIKAZ IZVANREDNE KNjIGE
“LjEPOTA ZAJEDNIŠTVA I RAZLIČITOSTI”
NEDELjKA M. SANČANINA


Iz svake bašte po jedan cvijet - divan buket Nedeljko M. Sančanin, diplomirani politolog posvetio je život novinarstvu i književnom stvaranju. Na ovom časnom i izazovnom putu trebalo je riješiti brojne jednačine, izazove i iskušenja. Najvažnije je bilo ispuniti etičke i humanističke zahtjeve i ostati čovjek. Sančanin je odan svom narodu, njegovoj kulturi, vjeri i tradiciji. Iz svog rodnog Prnjavora ponio je zavjet kosovskih predaka, patrijarhalna obilježja i etos našeg sela i sve ono što je lijepo i uzvišeno. Obogaćen iskustvom i izazovnom profesijom posvetio se stvaranju publicističkih i književnih djela. Radi to sa srcem i vjerom u čovjeka i budućnost. Svojim entuzijazmom, pjesničkim zanosom i humanim opredjeljenjima doprinosi rješavanju enigme življenja u višenacionalnim zajednicama ukazivanjem na zajedništvo,
estetičke, etičke, psihološke i druge karakteristike. Upućuje nas da je nužno poštovanje različitosti, tolerancije i dijaloga, zajedništva i uvažavanja u višenacionalnim sredinama. Prnjavor, kojeg uzima autor
je primjer kako se može živjeti u zajedništvu i različitosti, a da se ne poremete međunacionalni odnosi, što je važilo u prošlosti savremenim uslovima življenja. Nedeljko je svome rodu i nacionalnim manjinama u Prnjavoru ostavio djela neprolazne vrijednosti, veliko čojstvo, istinske ljudske tragove koji će poslužiti pokoljenjima koja dolaze da shvate kako se humanistički obavlja jedna visoko zahtjevna profesija i vole i
cijene ljudi, te prevazilaze predrasude, sukobi i nerazumijevanje.
Svojim životom i stvaranjem Nedeljko M. Sančanin me podsjeća na indijskog pjesnika Čandadisa koji kaže da je “čovjekova istina najviša istina i da nema uzvišenije istine od te”. On je ostavio trag u svom življenju
i potvrdio se stvaranjem i istraživanjem svakodnevnih problema i fenomena našeg življenja, uz uvažavanje ljudskih i multietničkih kriterijuma u zajedništvu i različitosti.
Ostao je Nedeljko čovjek narodnog kova, “čvrst kao planina i brz kao rijeka”, kako kaže kineska mudrost, svuda je stizao, imao smisla da osjeti i zapazi sitne detalje i osvjedočene vrijednosti nacionalnih manjina i na stranice novina i knjiga prenese istinu o čovjeku i njegovom životu. S pravom za njegov život i stvaranje
vrijedi izreka: “Nijedan dan bez linije” (zapisa ili bilješke). Filozofija života i stvaralaštva Nedeljka M. Sančanina je kompas i most koji spaja različite obale, ljude, predjele, poglede i opredjeljenja za ovaj i
pripremu za onostrani svijet.
Opštu i univerzalnu definiciju smisla ljepote najbolje je izrazio Fjodor Mihajlovič Dostojevski svojim čuvenim stavom: “Ljepota će spasiti svijet”. Ova čuvena i proročka izreka na najbolji način osvjetljava
stvaralaštvo Nedeljka M. Sančanina, pogotovo knjiga koja se odnosi na ljepotu zajedništva i različitosti.
Možda nam kao najbolji uvod za prikaz knjige “Ljepota zajedništva i različitosti” može poslužiti konstatacija o zajedničkom življenju u dalekoj Australiji. Po nekim procjenama i statistikama samo u Sidneju živi oko 105 nacija, a u čitavoj Australiji preko 300, što je dokaz najveće multietničnosti u savremenom svijetu i ljepote zajedničkog življenja.
Nedeljko M. Sančanin je do sada kao koautor zastupljen u 13 zajedničkih zbirki poezije. Njegova humanistička i optimistička poezija posvećena je čovjeku prirodi, zbivanjima u društvu, dubokom doživljaju svijeta i svakodnevnih životnih zbivanja.
U proznim djelima koja su puna ljubavi, topline i iskrenih osjećanja prema Prnjavoru i rodnom selu, divnim i plemenitim ljudima Nedeljko M. Sančanin otkriva pravi i istinski smisao života. Nezaboravni
su, uvjerljivo i inspirativno prikazani mnogi ljudi i ženski likovi u prozi ovog autora. Objavio je sedam knjiga sa tematikom vezanom za Prnjavor i njegove ljude, žene, godine i predjele. On je preko 56 godina bio novinar pa je slao raznovrsne priloge u štampu na bivšim jugoslovenskim prostorima, a kasnije u Republiku Srpsku i šire srpske prostore. Može se naglasiti da je Sančanin ovjekovječio zbivanja iz svog rodnog Prnjavora i sa svih njegovih prostora iz bliže i dalje okoline.
Značajan jubilej- 50 godina novinarskog i književnog rada proslavio je 2006. godine. Uslijedile su njegove osma, deveta, deseta i jedanaesta knjiga u naslovu “Neispričane priče” (2007), u izdanju “Grafomarka”
Laktaši, “Hranioci ratnika” (2008), “Ljepota zajedništva i različitosti” (2012). Posljednje dvije knjige pojavile su se takođe u izdanju “Grafomarka” Laktaši.
U svim svojim djelima Nedeljko M. Sančanin nije samo puki registrator zbivanja koja su vezana za svakodnevni život i ljude u njemu, nego sve osvjetljava sa dubokih socioloških, politoloških, ponekad psiholoških i širih društvenih uvida. Ne izostaju i neke filozofske dimenzije, ali dominantno mjesto
zauzimaju književno-umjetnički i publicistički pristup. Treba naglasiti da je Sančanin osnivač i predsjednik Srpskog književnog kluba “Talasi” Prnjavor za područje Republike Srpske i šire u dva mandata. Posebno plijeni pažnju sa patriotskog i nacionalnog aspekta da je idejni tvorac književne manifestacije “Svome rodu od Kosova do danas”, koju SKK “Talasi” tradicionalno održava uoči Vidovdana kod spomen-crkve na Vučijaku u Kremni pod nazivom “Vidovdanski susreti pjesnika”. Učesnik je brojnih naših i međunarodnih susreta pisaca, a 2007. godine se predstavio dokumentarnim filmom prvencem “Naše godine”
povodom 50 godina starih zanata i nove firme “Ramić” Prnjavor - Banja Luka. Pisac je mnogih recenzija i književnih kritika, zatim je član nekih književnih klubova i udruženja, daje im podršku u radu i podstiče
mlade stvaraoce. Laureat je brojnih prestižnih nagrada i visokih priznanja. To dokazuje velike umjetničke domete i aktuelnost Sančaninovog raznovrsnog stvaralaštva. Ono ima kosmopolitski i opštečovječanski karakter i vrijednost. Knjiga “Ljepota zajedništva i različitosti” Nedeljka M. Sančanina je veliki događaj za Prnjavor i šire prostore. Autor je ovu toplu i srcem idušom pisanu knjigu posvetio sjećanju na plemeniti lik i djelo nedavno preminulog brata Novaka - Nove (Milovana i Stane) Sančanina. Prnjavor me u ovoj knjizi metaforikom podsjeća na istočnjačku baštu punu raznovrsnog mirisavog cvijeća. U prologu knjige Sančanin pedagoški i ljudski upućuje, upozorava i proučava: “Njegovati jezik, kulturu i običaje naroda kome pripadaš, a isto to voljeti i cijeniti kod drugih naroda i nacionalnih manjina, plemenita je osobina čovjeka”.
Odmah na početku knjige u poglavlju “Umjesto uvoda” ovaj nadahnuti stvaralac otkriva ideje o tajanstvenosti nastanka ovog djela. Navodi se da je poslije 500 godina osmanlijskog carstva i apsolutne dominacije u Bosni i Hercegovini došlo do austrougarske okupacije pa je područje opštine Prnjavor od Berlinskog kongresa 1878. godine postalo interesna sfera borbe za prevlast “između velikog istočnog i velikog zapadnog političkog carstva”. Naime, na prostoru opštine Prnjavor ukrštali su se u istorijskom razvoju interesi Istoka i Zapada. Ovaj istaknuti publicista i književnik nas upoznaje kako su na ovu opštinu i na njene šumom i ostalim rastinjem zarasle i skoro zaboravljene predjele stizali Ukrajinci, Česi, Poljaci, Romi, Italijani, Slovaci, Mađari, Rusi, Rusini, Nijemci i drugi narodi,potom nas uvjerljivo informiše o tome kako je u politici velikih zapadnih sila bila prisutna ideja o katolizaciji balkanskih prostora, što se odnosilo i na ovo strateški veoma značajno područje. Zajedno sa većinskim Srbima, zatim Hrvatima, Muslimanima (Bošnjacima), Slovencima, Crnogorcima i Makedoncima živjele su i brojne nacionalne manjine doseljene iz matičnih zemalja. Sve te raznolikosti života, jezičke, vjerske, običajne i kulturne osobenosti nacionalnih manjina bile su prisutne u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini pa se opština Prnjavor popularno nazivala “Malom Evropom”, što je preuzelo zakonodavstvo Republike Srpske na entitetskom nivou kao sastavni dio Bosne i Hercegovine. Počevši od slike starog Prnjavora, autor je išao redom narod po narod i obrađivao njihove kulturne, nacionalne, istorijske, vjerske, običajne i ostale karakteristike. U fokusu naučnog istraživanja našle su se sve nacionalne manjine i konstatacija da su Ukrajinci najbrojniji, a Romi najzapušteniji. Impresionira sa kolikom ljubavlju, predanošću i korištenjem brojne argumentacije Sančanin piše ovu knjigu. Izgleda da je knjiga tražila svoga autora, a autor svoju knjigu. Rijetko bi ko drugi umjesto Sančanina mogao da napiše ovu neobičnu i izuzetnu knjigu. Više od pola vijeka on je pratio šarenu lepezu svih zbivanja u svom rodnom gradu pa je iznio pravu riznicu svega onog što je bilo vezano za nacionalne manjine u prošlosti i u današnje vrijeme. Međutim, ukazao je i na određene dileme, nedoumice, teškoće i iskušenja koji su pratili svaki narod na istorijskom putu njegovog razvoja i čuvanja nacionalnog identiteta. U svojoj politikološkoj analizi društveno-političkih kretanja od Berlinskog kongresa do danas Nedeljko M. Sančanin je zapazio s kakvom ljubavlju, odanošću i zanosom nacionalne manjine nastoje da sačuvaju i njeguju svoju kulturu, jezik, običaje, religiju, nacionalni identitet, tradiciju i uspomene na pretke iz matičnih zemalja. Čine to osnivanjem kulturno-umjetničkih društava i sekcija, biblioteka i čitaonica, insistiraju na dosljednoj primjeni jezika i učešćem na smotrama kulture i stvaralaštva u Republici Srpskoj i širim evropskim i drugim prostorima, a naročito održavanjem veza sa domovinom predaka. Kada su se otvorile, nacionalne manjine su bračne odnose zasnivale na svim ostalim, što dokazuje da ljubav nema granica, ali nikad nisu zaboravljale svoje nacionalne, vjerske i kulturne osobenosti. Znalo se desiti da se za sofrom za Božić ili Vaskrs nađe zajedno pet-šest nacionalnosti.
Ukrajinci su kao nacionalna manjina u Prnjavoru najbrojniji. Oni su stigli na područje ove opštine vrlo rano i po dokumentima Naseobina Lišnja je prvo ukrajinsko selo u Bosni i Hercegovini. Poslije njih su stizali Italijani, Česi i Slovaci, Poljaci, Nijemci, Mađari, Bugari,Rumuni i ostali. Ukrajinske doseljeničke skupine su, po Sančaninu, primjer drugima kako se čuvaju jezik, kultura, vjera i običaji naroda.
Podizali su crkve, ali se posebno ponose što su se žrtvovali na izgradnji manastira kao velelepnog zdanja. Dosta su učinili na prikupljanju eksponata ukrajinske etnogradnje i kulture, zatim imaju muzejsku postavku koja govori o bogatoj baštini ovog naroda. Ikone i ostali eksponati sežu u daleku prošlost i mnogo govore o ovom čestitom i vrijednom narodu. Ukrajinska imanja su nicala na krčevinama i trudili su se da unaprijede poljoprivrednu proizvodnju, posebno voćarstvo. Na domaće stanovništvo prenosili su umješnost bavljenja poljoprivrednim poslovima, kulturu ishrane, odijevanja i mnogo drugih praktičnih poslova i aktivnosti. Ljubav prema maternjem jeziku i kulturi temelji su u porodici Ukrajinaca, a igra i pjesma ih je ovjenčala slavom i učinila poznatim u svijetu. Postoji “Sporazum o saradnji između prnjavorske opštine i Opštine Židačeva iz Ukrajine.” U Sančaninovim analizama i hronikama Italijani i njihove kulturne aktivnosti zauzimaju značajno mjesto u knjizi. Nadaleko su poznati štivorsko vino i lijepe Italijanke, a obilježena je i 120. godišnjica doseljavanja Italijana na ove prostore. Trasirana je dugoročna saradnja Prnjavora sa ambasadom Italije u BiH i gradom Trento u matici, a nezaboravna je Prva međunarodna smotra folklora u Štivoru (Šibovskoj) koja je održana 3. jula 2011. godine.
Sa posebnim zanimanjem i naučnom znatiželjom Nedeljko M. Sančanin je pratio sudbinu Roma i njihovo kretanje od Beludžistana u sve države svijeta. Obavještava nas gdje se nalaze naseobine ovog osobenog i zapostavljenog stanovništva u Prnjavoru i šire, kao i o njihovim običajima, oskudnom životu sa puno djece i slavljenju Đurđevdana i Svetog Proroka Ilije kod ove romske populacije. Naročitu pažnju autor je usmjerio da nam predoči podatke o akciji u Evropi koja se naziva “Dekada Roma” i trajaće 2005-2015. godine s ciljem da se svaka država i opština obavežu da će graditi kuće za stanovanje romskih porodica, “zalagati se za zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu, školovanje djece i stvaranje uslova za njegovanje nacionalnog identiteta i kulturnozabavnog života romskog naroda”. Za to se zalaže i “Romska djevojka” - udruženje prnjavorskih Roma, čiji je inicijator u osnivanju i u ovom mandatu Snježana Mirković koja obavlja funkciju potpredsjednice
Saveza nacionalnih manjina opštine Prnjavor.
I druge nacionalne manjine prikazane su sa naučnom argumentovanošću, uz obilje podataka, kulturnih, religijskih i običajnih osobenosti na svom istorijskom putu, zatim su iznesene sve njihove aktivnosti na
prnjavorskim prostorima u zajedništvu i različitosti. U Sančaninovom publicističkom pristupu reportažnog žanra, zatim i hroničarskim postupkom veoma plastično, živo i do kraja iskreno i istinito prikazuje se sve što je tipično za pojedine etničke skupine ove multietničke sredine. Naglašeno je da nacionalne manjine od 1992. do 1995. godine nisu ulazile u sukobe, ali su se odlučivale da stupe u redove one vojske koja je branila njihove posjede i ognjišta. Gimnazija u Prnjavoru je proslavila 50 godina postojanja i ima posebno mjesto u knjizi. Vaspitala je i obrazovala brojne generacije “Male Evrope” i uticala na stvaranje dijaloga, kulture, tolerancije, saradnje, suživota i poštovanja zajedništva i različitosti. Profesorica Brankica Radonjić je zaslužila jedno poglavlje u knjizi “Ljepota zajedništva i različitosti”. Ona je uspješna režiserka koja je Prnjavor digla na umjetnički nivo. Žrtvovala je sebe i učila mlade “Male Evrope” toleranciji i zajedničkom životu pa je nagrađena za kulturno stvaralaštvo i pregalački rad.
Vasilj Timkov je inžinjer tehnologije koji je mnogo putovao i osvojio svjetsku slavu i uspjeh u korporaciji Coca-Cole. Podigao je spomenik prvoj biblioteci, vratio se u rodno mjesto i nastavio u njemu da živi kao običan čovjek. Mnoštvo je drugih svijetlih likova prikazanih u ovoj knjizi koji su primjer kako se živi, radi, stvaraju velika djela i žrtvuje za svoj narod. U ranijoj federalnoj državi i njenim republikama vođena je politika pariteta učešća nacionalnih manjina u organima i tijelima države i političih organizacija, što Dejtonom nije obezbijeđeno pa će tužba Međunarodnom sudu pravde omogućiti da se nacionalne manjine ugrade u Ustav dejtonske Bosne i Hercegovine.
Ova knjiga će vijekovima da svjedoči o kulturnoj toleranciji i zajedništvu u jednom mjestu sa brojnim nacionima koje nemaju drugi predjeli BiH. Ovakvu politiku i sadržaj života više nacionalnosti omogućile su sve dosadašnje garniture opštinske vlasti ljudskim odnosom, kulturom tolerancije i međusobnim uvažavanjem. Srbi su i tamo gdje su bili većina sa svojim susjedima živjeli u miru, slozi i uvažavanju.
Fotografije u knjizi su prosto “žive” i djeluju toliko svježe, očigledne i ubjedljive da bi i bez teksta mogle da predstavljaju knjigu, a na koricama imaju svoju simboliku i poetiku. Iskreno preporučujem čitaocima i široj javnosti ovu divnu i toplu knjigu, pisanu srcem i dušom, da pokoljenjima bude putokaz civilizacijskih
dostignuća u ostvarivanju ljepote življenja u zajedništvu i različitosti na multietničkim prostorima.
Na kraju se može zaključiti da ljubav i ljepota sve pobjeđuju, čine smisao i bogatstvo ljudskog života.
Banja Luka, april 2012.

O velikom hrišćanskom prazniku Vaskrsu

Prof. dr Ostoja Đukić

 

BOGATSTVO RAZLIKA
Komentar o jednoj ljudski toploj knjizi


Nedeljko M. Sančanin, znani literata i kulturni pregalac, raskriva nam ovom knjigom neke od temeljnih vrijednosti postojanja koje su, u različitim povijesnim vremenima, bivale nekada na površini, a nekada po strani svakodnevice. Radi se o bogatstvu što nam ga nude različitosti, o dubokim vezama među ljudima raznolikog etničkog porijekla, kulturnih identiteta, tradicija, običaja. I sve to se događalo – i događa se – u Prnjavoru, po broju stanovnika nevelikom mjestu koje, kako kaže autor, „obgrljuju“ pitome planine Ljubić i Motajica, te šumsko prostranstvo Careve gore. Na tom i takvom prostoru, uz većinsko srpsko stanovništvo, žive i Ukrajinci, Česi, Slovaci, Italijani, Nijemci kao i pripadnici inih naroda koji su se doseljavali u ovaj lijepi gradić još od kraja pretprošlog stoljeća. Otuda, može se reći da je Prnjavor metafora za zajedništvo različitog, za obogaćivanje onih svagda dubokih, znanih (a možda i neznanih) odnosa Ja i Drugi, pri čemu svakim dodirom, svakom međusobnom komunikacijom – svi postajemo bogatiji i kao ljudi više vrijedni.
Naravno, ne radi se samo o metafori. Naš autor pokazuje da je zapravo riječ o stvarnom životu i o isto tako stvarnim ličnostima iz različitih horizonata egzistencije. Život se giba, pulsira na čudnovate, bolje reći čudesne, načine, pokazujući da razlike nisu hendikep nego privilegija svih onih koji u tim razlikama žive. Umijeće življenja, u punom smislu te riječi...
Upravo oko ove ideje Nedeljko M. Sančanin oblikuje svoj ispis i ispunjava stranice koje su pred nama. Dakako, sam ispis je iznutra bremenit raznolikošću stila, žanra, načina kazivanja. Tako u uvodnom dijelu susrećemo faktografiju o Prnjavoru, od prvih tragova njegovog postojanja do danas, a onda – takođe faktografski – nailazimo na podatke o doseljavanju Ukrajinaca, Italijana, Čeha, Poljaka, Roma i drugih, na ove prostore. Potom, koliko u međunaslovima, toliko i u samom tekstu, na više mjesta naš autor piše metaforično, upravo literarno o tome kako, recimo, Ukrajinci čuvaju i njeguju svoj jezik, kulturu, te ukupannacionalni identitet, kako je „teško odoljeti ljepoti Italijanki i kvalitetu štivorskog vina“, kako „Česi uljepšavaju svoj zavičaj“ ili, pak, kako su Romi okrenuti „vječnim putovanjima“. Pažnje vrijedni su zapisi o tome kako se uči „svoj“ jezik, kako se kroz kulturne manifestacije i rad kulturno-umjetničkih društava čuvaju kulturne vrijednosti, etos svakog naroda i svakog čovjeka ponaosob, koliko topline ima u druženjima sa ljudima iz zemlje-matice, te ništa manje i u međusobnim susretima sa ovdašnjim stanovništvom i to u svim područjima društvenog života. U knjigama starostavnim, filozofi bi rekli da se razlike spoznaju razlikama ili što je u značenju istovjetno: isto se istim spoznaje. Da naše oko nije sunčano, ne bismo mogli vidjeti sunce, pa i kako sam svojevremeno zapisah – plavim očima samo plave stvari vidimo. Po svemu sudeći, Nedeljko M. Sančanin kao da slijedi prethodnu pouku Starih, a nama šalje sopstvenu poruku: samo tako je moguće neđusobno razumijevanje i zajednički život. Neki bi pomenutu poruku proglasili patetičnom, neki bi koristili termin „tolerancija“ ili, pak, politički (pre) često eksploatisani „suživot“ itd. No, kako god se uzelo, izuzetno je važno čuvati vrijednosti same poruke. I to ne toliko zbog samog čina čuvanja, koliko zbog naše sadašnjosti i budućnosti. Jer, ako su doista razlike naše bogatstvo, ako su one prvi i osnovni uslov zajedništva, onda ih, svakako, ne treba olako prepustiti vjetrometini života, brutalnim političkim nivelacijama, pa čak i nipodaštavanju svega onoga što je drugačije. Utoliko napor Nedeljka M. Sančanina, dakle, ono što nam je ostavio među koricama ove knjige, shvatam kao bitan doprinos očuvanju razlika, ali i obogaćivanju onog horizonta koji nas – i u ovim smutnim vremenima – još uvijek čini ljudima. Možda nam, sve to skupa, omogućava da društvu i društvenim odnosima udahnemo „ono malo duše“. Čitajući autorov rukopis, dušu sam osjetio i u neverbalnom jeziku kakav nam nude ovdje predstavljene fotografije. One nisu samo puke ilustracije ovog ili onog događaja, ove ili one ličnosti. Te fotografije su, zapravo, vizuelni zapisi koji govore i koji bi imali puni smisao čak i bez teksta koji ih okružuje. Ako sam u pravu, onda bih uzeo sebi slobodu da čitaocima, sasvim iskreno, preporučim da čitaju fotografije, da osluškuju njihov govor, možda sa većom pažnjom nego li sam tekst. Možda nam se u tom osluškivanju doista pokaže jedna nova cjelina
onoga što je ispisano i onoga što se, kao slika, gleda. I možda, takođe, ta cjelina baci neko novo svjetlo na mogućnost – a možda i nužnost – zajedničkog življenja na ovim prostorima.Na kraju, ako bih želio sažeti svoje mišljenje o knjizi koja je pred nama, onda bih to, po svom filozofski deformisanom običaju, izrekao ovako: ova knjiga je topla. Ljudski topla.


Banja Luka, aprila 2012.

Prof. dr Miodrag Živanović

 

 
         
         
         
     
Radio Republike Srpske, jednosatna emisija o Prnjavoru i njegovom novinaru i književniku Nedeljku Sančaninu
 
         
         
         
     
Televizija Kanal 3 Prnjavor,emisija"Nedeljno popodne", prilog sa promocije knjige Nedeljka Sančanina,
"Umovanje o ljubavi i ženi", 08.12.2013.
 
         
         
         
     

Televizija Kanal 3 Prnjavor,emisija"Panorama regija ", prilog sa promocije
zbornika književnih radova "Miris zavičaja" 22.03.2014.

 
         
         
         
     
15 godina Radio Prnjavora 1984-1999. godine
 
         
         
         
     
Emisija na TV K3 "Mali razgovori" emitovana 11.06.2001. godine.
 
         
         
         
     
Emisija na TV K3 emitovana 19.03.2003. godine.
Gosti emisije Nedeljko Sančanin, Zoran Grumić i Danijela Janković.
 
         
         
         
     
gost u studiju Radio Prnjavor, 06.03.2014.
 
         
         
     
Radio televizija Republike Srpske, emisija "Ognjišta" Pečeneg Ilova
 
         
         
     
Zbornik "Zavičajni uranak"
 
         
         
     

SKK "Talasi" Prnjavor 1999. godine i 15 godina Radio Prnjavora

 
         
         
     
Pet godina SKK "Talasi" Prnjavor
 
         
         
     
Zašto sam napisao knjigu "Dvije otadžbine u srcu"
 
         
         
     
Promocija knjige "Dvije otadžbine u srcu"
 
         
         
     
SKK "Talasi" Prnjavor, Svome rodu od Kosova do danas - Vidovdanske pjesničke besjede
idejni tvorac manifestacije Nedeljko M. Sančanin
 
         
         
     
Članovi "Talasa" sa prvom knjigom "Talasi Kestengrada"
 
         
         
     
Promocija knjige "Zavičaju sa ljubavlju"
 
         
         
     
Promocija knjige "Zatočenik" - Duško Z Popović
 
         
         
     
Krsna slava SKK "Talasi" Prnjavor
 
         
         
     
Promocija knjige "Talasi Kestengrada 2"
 
         
         
     
Devetnaest godina Radio Prnjavora
 
         
         
     
O knjigama i piscima opštine Prnjavor
 
         
         
     
Promocija knjige "Krovovi ljubavi" Nedeljko M Sančanin
 
         
         
     
Promocija knjige "Ženske duše" Nedeljko M Sančanin
 
         
         
     
Drugi tradicionalni susret članova Srpskog književnog kluba "Talasi" Prnjavor na obali Ukrine
Vodenica-vikendica Nedeljka Gajića u Popovićima
 
         
         
      "Naše godine", moj prvi film o najstrarijim zanatima i 50 godina postojanja firme Harke Ramića, Prnjavor-Banjaluka  
         
         
      Zašto sam u svojih 12 književnih djela objavio 70 stranica teksta i 97 fotografija
o Prnjavorskom dječijem pozorištu i SPKD "Prosvjeta" Prnjavor? Upoznajte više generacija stvaralaca
kulturnog miljea Prnjavora.
 
         
         
     
Jubilej - 50 godina stvaranja
 
         
         
     
"Ljepota zajedništva i različitosti" , promocija knjige autora Nedeljka M. Sančanina
Prnjavor07.09.2012.
 
         
      60 GODINA STVARALAŠTVA U NOVINARSTVU I KNJIŽEVNOSTI I
DODJELA KNJIŽEVNE NAGRADE "CRVENA RUŽA" (06.07.2017.)
 
         
     

Centar za kulturu Prnjavor, Književna zajednica „Vasa Pelagić“ iz Banjaluke, Srpski književni klub „Talasi“ Prnjavor i Udruženje pisaca zavičaja Prnjavor, 06.07.2017. godine organizovali su priredbu  iz oblasti kuture  STVARALAČKI PORTRET NEDELJKA SANČANINA, novinara i književnika u povodu uručivanja književne nagrade CRVENA RUŽA Književne zajednice „Vasa Pelagić“ iz Banjaluke.
O Sančaninovih 60 godina stvaralaštva u novinarstvu i književnosti govorili su:  Dr Nenad Novaković, književnik;
Brane Božić, novinar i publicista; Ranko Preradović, novinar i književnik; mr Duško Ž. Popović, književnik.
Svečanost je prigodnim govorom otvorio Petar Brković, direktor Centra za kulturu Prnjavor. Program je uz prigodna kazivanja o slavljeniku vodila Brankica Radonjić, pjesnikinja, pisateljica dramskih tekstova, režiserka i tvorac Dječijeg pozorišta Prnjavor.

 
     
 
     

Poštovani gosti, dragi prijatelji pisane riječi, čast mi je pozdraviti vas ovim prijatnim povodom kada smo okupljeni ljudskim i profesionalnim motivom da iskažemo priznanje čovjeku koji je Prnjavor obilježio ne samo proteklih 60 godina, nego je svojim tekstovima zašao mnogo dalje i iz mnogih uglova osvijetlio prošla vremena i različite periode bivstvovanja svima nam dragog grada.
Nedeljko Sančanin i Prnjavor u mnogim krugovima imaju sinonimno značenje. Ako znamo za Nedeljka Sančanina znamo i za Prnjavor-ako znamo za Prnjavor teško da nismo čuli ovo ime.
Uobziriti Sačaninovih 60 godina u par rečenica je nemoguće. Gosti će svakako govoriti o različitim aspektima njegovog stvaralaštva.

 
     

Ja ću, kao uvodničar, samo akcentovati ono što je nemoguće izbjeći kada je riječ o profesionalnoj biografiji Nedeljka Sančanina čiji stvaralački portret danas predstavljamo.
Ako je nešto ključna riječ njegovog stvaralaštva onda je to potraga za istinom. Kao novinar u dobrim i zlim vremenima, kao radijksi i televizijski radnik, urednik i izdavač, kao književnik i publicista, Sančanin se drži realnost svijeta oko sebe i sa profesionalnom odgovornošću sveznajućeg pripovjedača te svoje misije -zapisati, fotoobjektivom zabilježiti i čitaocima, slušaocima i gledaocima prenijeti tačnu, iskrenu i ljudsku priču, a takve je on itekako znao prepoznati ovaj naš Prnjavor približiti toliko širokoj publici da se usuđejem reći da su za Malu Evropu znali svi iz bivše zajedničke države Jugoslavije.

 
     

Ima li većeg oduživanja duga svome zavičaju?
Imajući na umu značaj Sančaninovog rada JU Centar za kulturu Prnjavor, K3“Vaso Pelagić“ Banja Luka, SKK“Talasi“ Prnjavor i Udruženje pisaca zavičaja Prnjavor upriličili su ovu svečanost želeći se odužiti velikanu svoga grada.

O novinarskom i književnom radu Nedeljka Sančanina večeras će govoriti njegovi saradnici i prijatelji, a treba li da napomenemo i zemljaci:
Dr Nenad Novaković, novinar i književnik
Brane Božić, novinar i publicista
Ranko Preradović, novinar i književnk te
Duško Ž. Popović, književnik.

 
       
     

Pozvaću i večerašnjeg laureata gospodina Nedeljka Sančanina da nam se pridruži na sceni.

   
       
       
     

Kao i mnogo puta do sada sabrani smo lijepim povodom pod krov ove ustanove kojom rukovodi i svima nama koji djelujemo u oblasti kulture podršku daje gospodin Petar Brković čineći tako naš grad daleko manje provincijom, a mnogo više gradom kulture i plemenitosti.

Zamoliću domaćina i jednog od organizatora večerašnje svečanosti, gospodina Petra Brkovića da otvori program
 
     

Nedeljko Sančanin je toliko kompleksna stvaralačka ličnost da je teško odvojiti pojedine segmente ili ogoliti jedan po jedan dio sam za sebe. Koji je značaj pisanog, radijskog i televizijskog novinarskog opusa, ali i drugih Sančaninovih stremljenja govoriće na početku programa dr Nenad Novaković.

 
     

Brane Božić jedan od prestižnih novinara i novinarskih imena našeg područja prikazaće novinarski portret Nedeljka Sančanina i time ga približiti našoj publici.

 
     

Ranka Preradovića ne treba posebno predstavljati-poznat je on svim posjetiocima našeg Centra za kulturu kako na književnim manifestacijma tako i na sličnim prigodbama. Svojim izlaganjem Ranko Preradović osvjetljava Nedeljka Sančanina kao književnog stvaraoca upotrebljavajući sliku i stvaralački portret. Takođe će nam približiti suštinu i značaj nagrade koja se večeras uručuje.

 
     

Duško Ž. Popović je na putu sopstvenog književnog stvaralaštva u različitim situacijama nailazio na tragove Nedeljka Sančanina i u različitim kontekstima ostvarivao saradnju sa njim. Nešto od svojih impresija predstaviće i večeras pozvan da umuje i govori na sebi svojstven način.

 
     

Večeras je jedan stvaralački portret ovim izlaganjima donekle osvijetljen, ali nikad do kraja završen. Ako smo i govorili o profesionalnim zaslugama, ostalo je mnogo onih drugih, ljudskih i prijateljskih o kojima bi se moglo govoriti. Svako od vas u publici imao bi da ispriča neku priliku, neku situaciju, neki trenutak kada je Nedeljko Sančanin svojim riječima ili postupkom dodirnuo upravo vaš život. Tako to biva sa legendama koje nesebično poklanjaju i sebe i svoje znanje.

 
     

Književna nagrada za ukupno stvaralaštvo “Crvena ruža“ K3 „Vaso Pelagić“ iz Banja Luke dolazi kao dokaz i potvrda istinitosti svega onoga što je večeras rečeno o Nedeljku Sančaninu, a njemu na čast i sjećanje na jednu svečanost koja je okupila ne samo poštovaoce njegovog djela nego i iskrene prijatelje i saradnike.

Zamoliću gospodina dr Nenada Novakovića da ispred K3 “Vaso Pelagić“ BL uruči nagradu našem laureatu.

 
     

Nedeljko Sančanin bio je je prvi učitelj mnogima u svojoj braniši, ali je bio i čovjek koji je među prvima znao da prepozna talenat. U ime svih nas kojima je bio prva podrška i prvi vjetar u leđa ja želim da mu čestitam na ovako značajnom jubileju i nagradi.
Znajte, onaj ko nam prvi pruži ruku podrške i vjeruje u nas upisuje svoje tragove na našem životnom putu, a Nedeljko Sančanin je osvijetlio toliko mladih života da je već ta svijetlost dovoljna da nikada ne ode u zaborav.


Čika Neđo, hvala Vam na tome!

Na kraju programa, u ime ogranizatora i nagrađenog pozivam vas da druženje nastavimo uz koktel i zakusku u holu Doma kulture.
Hvala na odzivu i svako dobro!

 

 
       
       
           
         
     
60 godina stvaralaštva Nedeljka Sančanina u novinarstvu i književnosti i
povodom toga dodjela književne nagrade "Crvena ruža"
-reportaža TV K3 - 06.07.2017
.
 
         
         
     
Emisija Radio Prnjavora "Prnjavor danas" 07.07.2017.
povodom 60 godina stvaralaštva Nedeljka Sančanina